Jednostavna, neinvazivna i jeftina metoda, koristi se sve više u dijagnostici bolesti pasa i mačaka. No, osim te pretrage vrlo je vazna često i biokemijska pretraga seruma, odnosno plazme.
Što se tiče samog uzimanja uzorka,
on bi trebao biti uzet u čistu posudu bez ikakvih dodataka, posebice deterdženata i sl. Urin se pregleda odmah ili nakon 30 minuta, hladnjakom se čuva do 6 do 12 sati prije analize, ali prije pregleda mora doseći sobnu temperaturu.
Prije bilo kakve laboratorijske dijagnostike, urin se pregledava u prozirnoj epruveti, gdje gledamo prozirnost i boju, a semikvantitativno i konzistenciju uzorka.
SG (specifična težina)
važan je podatak koji govori o renalnoj mogućnosti koncentracije urina. Dakle, ona uvijek mora biti relativno veća od specifične težine vode.
Izrazito povećana specifična gustoća, najčešće je produkt povećanja glukoze i/ili proteina u mokraći. Ph, glukoza, ketoni, proteini, bilirubin, krv u mokraći, hemoglobin, urobilinogen, nitriti i leukociti pretražuju se rutinski u ambulantama na test trakicama za koje je potrebno oko mililitar urina pa je i sama analiza jednostavna i jeftina. Ph mokraće ne može biti direktni pokazatelj Ph vrijednosti cijelog organizma, odnosno plazme, jer jako ovisi o prehrani, bakterijski ion često ne prelalm infekcijama, a i o duljini pohranjivanja uzorka.
Glikozurija
je produkt prelaska tzv. bubrežnog praga, kada se u proksimalnim tubulima odvija prijelaz glukoze iz krvi u mokraću i taj nam je podatak vazan pri ambulantnoj dijagnostici dijabetesa melitusa.
Ketonurija
kod malih životinja, obično je znak dijabetičke ketoacidoze, pa ćemo kod tog patološkog stanja organizma imati i druge pokazatelje poremećaene u mokraći i krvi, no on je česta posljedica dužeg gladovanja, pa i o tome treba voditi računa u procjeni.
Proteinuria
u manjem obimu, normalan je nalaz za mokraću, no visok postotak proteina u mokraći znak je najčešće glomerulonepatije, te infekcije urinarnog trakta. Povišenje proteina u mokraći može nam biti od dijagnostičkog značaja pogotovo uz biopsiu i patohistološki nalaz bubrega.
Albumini i globulini,
iako se mogu pretražiti urološkom trakicom, njihovo povišenje uzimamo s rezervom i potrebne su daljnje pretrage spektrometrijom koje bi bile precizniji pokazatelji nekih promjena na mokraćnom sustavu. Mikroalbumiminurija je važan indikator glomelurlne disfunkcije s ranim znacima zatajivanja bubrega kod ljudi. Jednako se tako ta metoda dijagnostike može koristiti i kod pasa i mačaka.
Bilirubin u urinu je konjugirani bilirubun (vezan za albumin) i on ne bi prelalazio glomeluralnu barijeru, u slučaju da je zdrava (intaktna).
Bilirububinurija
se ne nalazi kod zdravih mačaka, no manju količinu moguće je naći kod zdravih pasa. Povišena količina bilirubina u krvi moze nam uvijek značiti hemolitičku anemiju ili pak s druge strane kolestazu. Hematurija, hemoglobinurija i mioglobinurija istom se metodom otkrivaju na urološkoj trakici, tako da je nemoguče tom jednom metodom otkriti o kojoj se promjeni u organizmu radi. Zato se rade krvne pretrage AST, CK i druge.
Analiza sedimenta urina
Još jedna važna pretraga urina je pretraga sedimenta. Vrši se mikroskopskim pregledom, a tu je važno da urin bude svjež, centrifugiran je na 1000 kretaja u 5 minuta, a najprije se pogleda pod povećanjam mikroskopa od 10 puta. Kasnije se povećava vidno polje na 40 puta pa i 100 puta kako bi objektivi identificirali prisutnost baterija, kristala ili morfološku nepravilnost stanica.
Autor: Tomislav Poje