Prethodno spomenuto otečenje rezultat je nakupljnja sline zbok obstrukcije ili rupture kanala kojim slina producirana u žlijezdi ulazi u usnu šupljinu. Slinske žlijezde su parni organi, a u psa su najveće: parotidea, ona ima vlastiti izvodni kanal i manja je vjerojatnost njenog sudjelovanja u tvorbi sijalokele, zigomatična slinska žlijezda, ona ulijeva slinu lateralno iznad gornje čeljusti i rijetka je pojava sijalokele te žlijezde, a može uzrokovati egzoftalmus i strabizam te mandibularna i sublingvalna, koje su zapravo spojene istom kapsulom i dijele izvodni kanal.
Ove potonje najčešće su na meti raznih traumi što je i najčešći uzrok sijalokela. Pregled prilikom sumnje na sijalokelu treba obuhvatiti adspekciju, palpaciju tvorbe, pregled usne šupljine, punkciju kele i po mogućnosti sijalografiju. Sijalografijom možemo odrediti točno koja žlijezda ili koji kanal je uzrok sijalokele, ali nije jednostavna za izvođenje, zahtjeva opću anesteziju, a i često je nepotrebna.
Najčešći uzroci sijalokele
Najčešći uzroci sijalokela, kako je već spomenuto su traume od kojih dominiraju ugrizne rane i traume nastale povlačenjem povodnika kod pasa. Sijalokela ili mukokela je po definiciji nakupljnje sline u potkozju u blizini slinske žlijezde ili njezinog izvodnog kanala.
Diferencijalno dijagnostički treba isključiti ciste, koje mogu biti slične konzistencije ali su obložene epitelom, dok su sijalokele oblozene slojem upalnog tkiva. Kao što je već spomenuto, bezbolne su, pa mogu duže vrijeme perzistirati asimptomatski ili rijeđe sa ptijalizmom ili disfagijom.
Faringealne sijalokele su rijetke, ali one uzrokju respiratorne poremećaje, od blagih problema s disanjem pa sve do potpune obstrukcije. Najčešće nalazimo meku fluktuirajuću tvorbu ventralno na vratu, u submandibularnoj regiji ili ispod baze jezika. Kod sijalokele ventralno na vratu najviše pažnje zaokuplja točna determinacija bolesne žlijezde, odnosno pitanje da li je problem u lijevoj ili desnoj strani.
U dorzalnoj rekumbenciji – ležećem položaju, sila težine povuče sijalokelu prema strani rupturiranog kanala ili žlijezde, ali nije uvijek tako. Pošto je liječenje kirurško; odstranjivanje mandibularne i sublingvalne žlijezde zajedno, kod ovakvih slučajeva kod kojih je nemoguće odrediti stranu, preporučuje se obostrana resekcija.
Čak i nakon takve operacije produkcija sline je dovoljna za daljnji život i ne stvaraju se nikakvi probavni problemi. Punkcija sijalokele nije od terapijske vaznosti jer recidiv nastupa već za dva do tri dana. Većina mukokela povezena je sa mandibularnom zlijezdom i njenim kanalom, no operativni zahvat nije moguć samo na navedenoj žlijezdi zbog anatomske povezanosti s mandibularnom žlijezdom.
Mandibularna i sublingvalna slinska
Uklanjaju se mandibularna i sublingvalna žlijezda u dorzolateralnoj rekumbenciji. Palpira se mandibularna žlijezda, razlikuje od ventralnog i rostralnog limfnog čvora.
Iznad same žlijezde se napravi rez na koži. Ulazi se u potkožje, odvoji se platizma i zareže kapsula žlijezde kako bi se došlo do žlijezdanog tkiva. Važno je paziti na jugularnu venu koja se kaudalno od mandibularne žlijezde račva na maksilarnu i lingvofacijalnu, koje idu u različitim smjerovima. N. lingualis je jedini vidljivi živac na koji nailazimo pri prepariranju; njega zaobilazimo ili ako je potrebno retraktorom s ostalim tkivom pomaknemo dorzalno.
Žlijezdano tkivo hvata se hvataljkom po Allisu, prethodno je prhko, nastavlja se rostralno preparirati do izloženosti sublingvalne slinske žlijezde. Ligira se i odstranjuje. Ligiraju se i krvne žile koje opskrbljuju mandibularnu slinsku žlijezdu, a dolaze s medijalne strane. Meka tkiva šivamo jednostavnim produžnim šavom resorptivnim koncem (npr. PDS 3-0), potkožje također, a kožu zatvaramo jednostavnim pojedinačnim šavom, neresorptivnim koncem. Nakon vađenja žlijezde slijedi druga faza kirurške terapije sijalokele, a to je drenaža. Sijalokelu se operativno drenažom izvadi sadržaj i stavi dren koji se vadi za 2-3 dana.
Ranula ili sublingvalna sijalokela
Ranulu ili sublingvalnu sijalokelu tretira se marsupijalizacijom, rezom sluznice, uklanjanjem sadržaja i šivanjem sluznice za okolno tkivo.
Autor: Tomislav Poje