Atari

Njegove oči pričaju sto priča onima koji razumiju, osjećaju i žele čuti. Tople i tužne kao to njegovo azilsko srce.

Atari broji treću godinu godinu života i drugu azilsku. Još je tinejdžer, a već je više od pola svojeg života proveo u Skloništu.

Kao i drugi tinejdžeri, trebao bi biti bučan, na sve strane i pomalo šašav. Umjesto toga, nesiguran i oprezan.

U prvoj šetnji ove godine, Atari je ravno minutu bio uplašen i zbunjen. Ali onda smo ga umirile i iskoristio je to vrijeme najbolje kako je mogao.

Njuškao je, žicao zagrljaje, uživao u grickama i pomalo se prepustio. S drugim psima se slaže odlično, iako za njih nije previše zainteresiran. Vaganje ne voli.

Njegova su zanimacija ljudi. I takve mu tražimo: strpljive i pune ljubavi.

A ako u vama ima još imalo sumnje… Pa samo pogledajte te oči.