Honey

Honey je posebna, medena djevojčica koja je već godinu i pol dana u Azilu. Iako je prošlo toliko vremena, nijedan upit – kako? Ne znamo.

Honey je nekoć bila nečija, dvije godine živjela s ljudima koji joj nisu pokazali ljubav, koji je nisu naučili hodati na lajni, niti se maziti. Nije joj pružena prilika da osjeti što znači biti voljena. Sve što zna o ljudima, zna od djelatnika Azila koji je svakodnevno hrane.

Prva šetnja bila je pomalo zbunjujuća – iako nije bila čupava poput nekih nezaboravnih trenutaka kad je Lana morala nositi Timothyja, potrebno nam je bilo vremena. No kad je Honey osjetila prvu ruku koja ju je pomazila, cijeli svijet je stao. Zacementirala se kraj Ines, doslovno bi se uvukla u nju da je mogla!

Azilska priča je jednostavna – naši psi nisu gladni hrane… Oni su gladni ljubavi.

Naša šarena, medena djevojčica traži čovjeka kojeg će voljeti cijelim svojim bucmastim tijelom, s kojim će se svakodnevno maziti. Honey zaslužuje Zauvijek Dom, gdje će osjetiti svu toplinu i pažnju koju je toliko dugo čekala.