Merida

Merida je tiha, blaga duša koja u Azilu strpljivo čeka svoju drugu priliku. Nekada je imala dom, ali život ju je doveo do Skloništa – ne zbog nje, već zbog okolnosti koje nije mogla promijeniti. Život njenog vlasnika je završio. 

Ona ne traži puno. Najsretnija je kad se može priviti uz čovjeka i uvaliti u krilo, kao da tamo oduvijek pripada. Mazna je, mirna i uvijek spremna podijeliti poneki poljubac – njezin način da pokaže koliko joj znači bliskost.

S drugim psima je nenametljiva i dobroćudna. U boksu se zna povući, a baš zbog te svoje smirenosti znala je biti i meta. Danas se oporavila, ali još uvijek ima dijelove tijela bez dlake – mali podsjetnik na ono što je prošla, ali i dokaz njezine otpornosti.

Izgledom podsjeća na hrvatskog ovčara – crna, kovrčava, mekane dlake i toplog pogleda koji sve govori. Kad se usredotoči i podigne uši, teško joj je odoljeti – tada u potpunosti zasja njezina osobnost.

Ima oko četiri godine, odrasla uz ljude, navikla na dom i pripadnost. Sad traži novu priliku. Nekoga tko će joj dati mir i sigurnost koju je jednom već poznavala.