Slično kao i kod ljudi, stabilnost koljena u pasa i mačaka uvelike ovisi o križnim ligamentima. Ako bismo pojednostavili anatomiju, histološku strukturu i fiziologiju koljena, križni ligamenti su tetivaste strukture koje se unutar koljenog zgloba križaju i povezuju bedrenu i potkoljeničnu kost. Uz njih stabilnosti doprinose i ligamenti ivera (patele) te kolateralni ligamenti koljena, zglobna čahura i pripadajući mišići.
Puknuće može nastati iznenada npr. kad ljubimac nakon perioda mirovanja krene u intenzivnu igru sa drugom životinjom, no najčešće je ruptura posljedica dugotrajnijeg degenerativnog procesa u koljenom zglobu. U takvoj situaciji vidimo da nam pas ili mačka odjednom, nakon igre šepa na jednu nogu ili obostrano. Tada, pas ili mačka prilikom sjedenja zauzima specifični položaj te odterećuje ekstremitet zahvaćen rupturom, jer koljeno u ekstenziji u toma slučaju manje boli. U svakom slučaju šepanje, neravnomjerno ili nepravilno opterećivanje ekstremiteta, uvijek je dobro pregledati, odnosno s ljubimcem otići kod veterinara.
Kod rupture prednjeg križnog ligamenta često imamo i udružene ozljede, najčešće medijalnog meniskusa, kolateralnog ligamenta koljena i druge pa uslijed toga možemo uočiti oteklinu s unutarnje strane koljena. Sve spomenute ozljede češće su kod pasa nego kod mačaka, a osobito se ozljeda najčešće dešava u pasa srednjih i velikih pasmina, i to mladih mužjaka.
U našoj ambulanti se radi ortopedski klinički pregled koji obuhvaća nekoliko testova te dodatne RTG pretrage. Gotovo nikad se pri pregledu ne radi isključivo ortopedski pregled, bez obzira na anamnezu, već i neurološki pregled.
Svi testovi će kod rupture ukazivati na pomak potkoljenice prema naprijed u odnosu na natkoljenicu. Po dijagnosticiranju puknuća, metode liječenja koje uključuju primjenu analgetika najčešće nisu trajno rješenje problema zbog čega se preporuča kirurški pristup. U ambulanti problem rupture rješavamo kirurškom tehnikom postavljanja lateralnog šava koja omogućuje trajni oporavak vašeg ljubimca. Osim lateralnog šava postoje i druge ekstrakapsularne tehnike koje podjednako uspješno rješavaju problematiku. U kirurškom liječenju rupture koriste se specijalne tehnike koje su objedinjene nazivom osteotomske operacije koljena a najčešće su: TPLO, TTA, TTO i druge. Te tehnike uključuju ugradnju posebnih implantata u potkoljeničnu kost i mijenjanje anatomskih odnosa te stojnih kuteva, pa životinji omogućujemo statičko i dinamičko korištenje ekstremiteta bez boli i što je najvažnije usporavanje procesa osteoartritisa.